Kako postići cinematic izgled videa: od kamere do grade-a

Cinematic izgled videa dolazi iz nekoliko navika koje nemaju veze sa cenom kamere: snimaš na 24 fps sa shutterom 1/50, paziš odakle dolazi svetlo, kadriraš tako da slika ima dubinu, i na kraju sve klipove izjednačiš jednim color grade-om. Crne trake i film grain su poslednjih pet odsto posla. Ispod je tačno šta podesiti na kameri i šta uraditi u DaVinci Resolve ili Premiere Pro.

Šta zapravo znači filmski izgled?

To je skup navika, ne jedan filter. Kada neko kaže da snimak izgleda filmski, obično reaguje na pokret koji ima blagi motion blur, na boju koja je ista od kadra do kadra, i na kompoziciju u kojoj je jasno gde treba da gledaš.

Zato isti telefon može da isporuči i potpuno ravan snimak i nešto što liči na scenu iz filma. Razlika je u podešavanjima i u tome šta je ispred objektiva.

Koja podešavanja kamere daju filmski izgled?

Kreni od 24 fps i shuttera 1/50. To je pravilo 180 stepeni: shutter je otprilike dvostruko veći broj od frame rate-a, pa svaki frejm uhvati malo pokreta i dobiješ prirodan motion blur. Snimak na 1/500 je oštar do bola i deluje kao materijal sa sigurnosne kamere.

  • Frame rate: 24 ili 25 fps za glavni materijal. Na 50 ili 60 fps snimaj samo ono što planiraš da usporiš.
  • Shutter: 1/50 na 24 fps, 1/100 na 50 fps. Ako je napolju presvetlo, nemoj dizati shutter, stavi ND filter.
  • Blenda: f/1.8 do f/2.8 kada hoćeš odvojenu pozadinu. Samo pazi na fokus, plitka dubina je surova prema svakom pomeranju.
  • ISO: drži se baznog ISO-a svoje kamere. Šum ubija grade brže od bilo čega drugog.
  • Profil slike: ako imaš log ili flat profil, snimaj u njemu. Ako nemaš, spusti izoštravanje i saturaciju u kameri i snimi neutralno.

Telefon danas radi većinu ovoga. Blackmagic Camera aplikacija na iPhone-u daje kontrolu nad shutterom i ISO-om, a Android to nudi u Pro režimu fabričke kamere.

Da li mi treba skupa kamera za filmski izgled?

Ne. Meni je najveći skok u kvalitetu doneo prozor, ne oprema. Kada sam prestao da snimam ljude sa svetlom iza leđa i okrenuo ih ka prozoru, isti snimak je odjednom izgledao dvostruko skuplje.

Kamera određuje koliko materijala imaš za grading i koliko podnosi mrak. Ostalo dolazi iz kadra. Snimak sa Sony A7 IV u lošem svetlu izgleda gore od telefona pored prozora, i to nije preterivanje.

Ako budžet ide u nešto, redosled je: stativ, pa jedan LED panel sa difuzijom, pa mikrofon, pa tek onda kamera. Za stranu montaže, koliko računara ti stvarno treba piše u tekstu o računaru za video editing.

Kako svetlo pravi razliku između ravnog i filmskog kadra?

Filmsko svetlo skoro nikad ne dolazi ravno spreda. Postavi glavni izvor pod uglom od oko 45 stepeni u odnosu na subjekat i malo iznad nivoa očiju. Odmah dobiješ senku na jednoj strani lica, a ta senka daje dubinu.

Drugo pravilo je jedna temperatura boje. Ako se topla sijalica iz sobe meša sa hladnim dnevnim svetlom kroz prozor, pola kadra je narandžasto a pola plavo i nijedan grade to ne popravlja lepo. Ugasi sijalice ili stavi CTO gel na panel.

Za pozadinu je dovoljna jedna lampa u dubini kadra. Tačka svetla iza subjekta ga odvaja od zida i ubija onaj osećaj snimanja u praznoj sobi.

Kako izgleda kadar koji deluje skupo?

Ima dubinu i ima red. Dubinu dobiješ kada između kamere i subjekta postoji nešto: ivica stola, biljka, dovratak. Red dobiješ kada linije u kadru nisu nakrivljene i kada subjekat nije nasumično zalepljen na sredinu.

Pomeri se dva koraka levo pre nego što pritisneš snimanje. Najčešće je to sve što treba da pozadina prestane da bude ravan zid. Isto važi i za prateće kadrove, gde par snimaka sa dubinom nosi ceo prelaz u montaži, o čemu detaljnije piše u tekstu šta je b-roll u videu.

Kako se filmski izgled dobija u montaži?

Ovde se najviše dobija, ali i najlakše pokvari. Redosled koji radi:

  1. Postavi timeline na 24 fps pre nego što uvučeš prvi klip. U DaVinci Resolve je to Project Settings, pa Timeline frame rate. Naknadna promena pravi haos sa već postavljenim rezovima.
  2. Uradi color correction pre bilo kakvog looka. Izbalansiraj ekspoziciju i belu boju na svakom klipu dok ne deluju kao da su snimljeni istog dana. Koraci su razrađeni u tekstu o osnovama color gradinga.
  3. Tek onda dodaj grade, i to jedan preko svega. U Resolve-u kroz grupu ili adjustment clip preko cele sekvence, u Premiere-u kroz adjustment layer.
  4. Ako ti crne trake pomažu, ubaci ih. Format 2.39:1 na 1080p timeline-u znači sliku od 1920×803. U Resolve-u imaš Aspect Ratio u OpenFX, u Premiere-u Crop efekat sa oko 10,4 odsto gore i dole.
  5. Dodaj film grain, ali tiho. Ako ga primetiš dok gledaš normalno, previše je.
  6. Vinjeta na kraju, toliko blaga da je vidiš samo kada je uključiš pa isključiš.

Koliko crne trake zaista pomažu?

Manje nego što se misli. Format 2.39:1 radi kada je kadar komponovan za njega, sa prostorom levo i desno. Ako isečeš kadar u kome subjekat već ima glavu pri vrhu frejma, dobiješ odsečeno teme i ništa filmsko. Trake su odluka pri snimanju, ne popravka posle.

Kako izgleda dobar cinematic grade?

Konzistentno, ne dramatično. Recept koji retko promaši: senke malo spuštene i blago plave, koža ostavljena na prirodnoj boji, svetla koja se ne prže. Kontrast se pravi S-krivom na Custom Curves, ne guranjem Contrast slajdera do kraja.

LUT je polazna tačka, ne završetak. Ako koristiš neki od teal-and-orange LUT-ova, spusti mu jačinu na 40 do 60 odsto i posle toga ručno popravi ton kože. Zelenkasta lica su najbrži način da video izgleda amaterski, ma koliko trake bile široke.

Može li se filmski izgled dobiti telefonom?

Može, uz nekoliko ustupaka. Telefon nema veliki senzor, pa je prava plitka dubina teška bez portretnog režima koji ume da omaši ivice. Nema ni prostora u senkama, pa snimanje u mraku brzo pada u kašu. Zum je uglavnom digitalni, što znači gubitak detalja.

Ono što telefon ima je odlična stabilizacija i sasvim dovoljno kontrole ako izađeš iz fabričke aplikacije. Podesi ovako:

  1. Zaključaj rezoluciju na 4K i frame rate na 24 fps.
  2. Zaključaj ekspoziciju i fokus pre snimanja, da slika ne pulsira dok se pomeraš.
  3. Podesi shutter na 1/50 i ISO na najniži koji daje dovoljno svetla.
  4. Snimaj u log profilu ako ga uređaj nudi, inače u standardnom, pa gradiraj blago.
  5. Ne koristi digitalni zum, priđi bliže.

Dokle mobilna montaža uopšte može da te dovede ima u tekstu o montaži videa na telefonu.

Šta najčešće ubije filmski utisak?

Lista je kratka i uvek ista.

  • Loš zvuk. Ovo je ubedljivo najveće. Savršen grade i šupalj, odjekujući ton i gledalac odustane za tri sekunde. Ako biraš gde ćeš uložiti trud, zvuk ide pre boje.
  • Prebrza montaža bez razloga. Kadar koji traje četiri sekunde nije greška.
  • Previše pokreta kamere. Statični kadar sa stativa gotovo uvek izgleda skuplje od nestabilnog hoda uz zumiranje.
  • Saturacija nabijena do kraja. To nije stil, samo je glasno.
  • Muzika koja radi sav posao. Ako slika bez muzike ne drži pažnju, muzika je krije.

Koliko dugo traje dok ovo ne postane refleks?

Kod većine ljudi koje sam gledao, podešavanja kamere uđu u rutinu za nedelju dana. Svetlo traje duže, jer tu nema jednog broja koji zapamtiš, nego gledaš gde pada senka i pomeraš izvor dok ne izgleda dobro. Grading je najsporiji, ne zato što je težak, nego zato što ti treba oko koje primeti da je koža otišla u zeleno.

Praktičan trening: uzmi kadar iz filma koji ti se sviđa, pauziraj, pa pokušaj da opišeš odakle dolazi svetlo i koje boje su u senkama. Posle dvadesetak takvih vežbi počneš da vidiš iste stvari na svom materijalu.

Odakle početi ako je ovo previše odjednom?

Uzmi snimak koji već imaš i uradi tri stvari: proveri da je timeline na 24 fps, izbalansiraj ekspoziciju i belu boju, spusti saturaciju za desetak odsto. Uporedi sa originalom. Razlika ume da iznenadi, a nisi dodao nijedan efekat.

Sledeći put kada snimaš, promeni samo shutter na 1/50 i okreni subjekat ka prozoru. Dve izmene, petnaest sekundi.

Ostalo je vežba i, iskreno, neko ko će da ti kaže šta konkretno ne valja na tvom snimku. Taj feedback je razlika između godinu dana lutanja po tutorijalima i par meseci u kojima se napredak vidi. U Talas Akademiji se radi upravo to: okačiš svoj rad, dobiješ konkretne primedbe od ljudi koji već montiraju za klijente, i vidiš kako drugi rešavaju iste probleme.

Česta pitanja

  • Koji frame rate daje cinematic izgled?

    24 fps za glavni materijal, uz shutter 1/50. To je pravilo 180 stepeni i ono daje prirodan motion blur. Na 50 ili 60 fps snimaj samo kadrove koje planiraš da usporiš.

  • Da li mi treba skupa kamera za filmski izgled?

    Ne. Kamera određuje koliko materijala imaš za grading i koliko podnosi mrak, ali svetlo i kadriranje rade veći deo posla. Snimak telefonom pored prozora često izgleda bolje od skupe kamere u lošem svetlu.

  • Kako da dobijem crne trake 2.39:1?

    Na 1080p timeline-u to je slika od 1920×803 piksela. U DaVinci Resolve koristi Aspect Ratio efekat iz OpenFX, a u Premiere Pro efekat Crop sa oko 10,4 odsto gore i dole. Kadar treba komponovati za taj format već pri snimanju.

  • Da li LUT sam po sebi daje cinematic izgled?

    Ne. LUT je polazna tačka, a ne završetak. Prvo izjednači ekspoziciju i belu boju na svim klipovima, pa tek onda stavi LUT i spusti mu jačinu na 40 do 60 odsto uz ručnu korekciju tona kože.

  • Šta najviše kvari filmski utisak?

    Loš zvuk. Šupalj i odjekujući ton obori utisak brže nego bilo koja greška u boji. Odmah za njim idu prezasićene boje i nestabilni pokreti kamere.

Pročitaj i ovo